Dislalia je artikulacijski poremećaj izgovora pojedinog glasa ili skupa glasova, a manifestuju se kao:
* omisija (izostavljanje određenog glasa)
* supstitucija (zamena jednog glasa drugim, npr. R-L)
* distorzija (nepravilni izgovor glasa).

Dislalija nastaje kada dete ne može motorički da proizvede neki glas, a uzroci za to mogu biti funkcionalni ili organski (rascepi usne i nepca, kratak frenulum, proturzija i progenija vilice, slabiji pokreti jezika, oštećenja sluha, itd). Ako nema organskog uzroka u pitanju su uzroci funkcionalne prirode koji se javljaju usled lošeg govornog uzora, bilingvizma ili multilingvizma, nedovoljno podsticajne okoline.

U srpskom jeziku postoji nekoliko grupa artikulacijskih poremećaja zavisno od toga koja je grupa glasova u pitanju:

* SIGMATIZAM – obuhvata poremećaj izgovora glasova S, Z, C, Č, Ć, Š, Ž, DŽ i Đ. Na mlađem uzrastu (do 3.godine) deca ih najčešće menjaju glasovima T i D, a u kasnijem dobu najčešće se cela grupa glasova ili samo pojedini glasovi izgovaraju interdentalno (s jezikom između zuba);

* ROTACIZAM – poremećaj izgovora glasa R; može se raditi o distorziji glasa (izgovor na nepravilnom mestu, npr.grleno R), supstituciji (zamena R sa L ili nekim drugim glasom) ili omisiji (dete reč izgovara izgovora glasa riba-iba);

* KAPACIZAM i GAMACIZAM su poremećaji izgovora glasova K i G, glasovi su najčešće supstituišu glasovima T i D;

* LAMBDACIZAM je poremećaj izgovora glasova L i LJ; ova grupa glasova vrlo je često supstituisana glasom J, a LJ nerijetko i sa L, distorzije su najčešće u obliku poluvokala W;

* TETACIZAM i DELTACIZAM su poremećaji izgovora glasova T i D;

* TETIZAM je poremećaj izgovora kod kojeg dete veliki broj suglasnika menja glasovima T ili D;

* ETACIZAM je poremećaj izgovora vokala E koji u ovom slučaju prelazi u vokal A.

Na uzrastu od 5,5 godina dete bi trebalo imati usvojene sve glasove srpskog jezika.